Margarita Suljajeva
Umetnica · XR autor
Margarita Suljaeva (rođ. 1996, Moskva) je umetnica koja radi sa figurativnim slikarstvom, VR-om i AR-om. Godine 2021. diplomirala je sa odlikom na Moskovskom državnom akademskom umetničkom institutu „Surikov“. Godine 2018. nagrađena je medaljom Ruske akademije umetnosti.
Od 2019. učestvuje na međunarodnim izložbama. U svojim radovima umetnica se okreće mitologiji, folkloru, srednjovekovnim bestijarijumima i arhivskim slikama, istražujući kako drevni simboli nastavljaju da žive unutar savremene kulture. Njena praksa je izgrađena oko protivrečnosti koje ne pokušava da razreši, već da učini vidljivima: između lepote i pretnje, drevnog i aktuelnog, zamišljenog i stvarnog. Dekorativna izražajnost i zasićena boja u njenom slikarstvu postaju ne ukras, već način da se fizički oseti unutrašnja napetost slike.
Od 2022. Margarita živi i radi u Srbiji. Ovde razvija praksu na preseku slikarstva i imerzivnih tehnologija, spajajući tradicionalni umetnički jezik sa VR/AR-om, prostornim scenama i interaktivnim digitalnim slojevima. Deo njene VR prakse vezan je za gradski prostor: umetnica slika u VR naočarima na ulicama, pretvarajući arhitekturu, svetlost, kretanje i sam ritam grada u nastavak slikarskog gesta.

Artist Statement

Ja sam umetnica i XR autor. Akril na platnu, virtuelna realnost, proširena realnost — različite površine, ista opsesija.
Privlači me dvojnost. Ne ona udobna forma u kojoj se suprotnosti dopunjuju, već ona u kojoj se sve razvija kroz konflikt — gde lepo postaje opasno, drevno iznenada postaje zastrašujuće aktuelno, a zamišljeno i stvarno istovremeno zauzimaju isti prostor. Ne pokušavam da razrešim te protivrečnosti. Pokušavam da ih učinim vidljivima.
Boja je osnova svega što radim. Koristim je gotovo preterano — zasićeno, gotovo agresivno — jer želim da se protivrečnost oseti telom pre nego što je svest stigne da je osmisli. Sjajnost nije optimizam. To je pritisak.
Virtuelna realnost je promenila moje razumevanje crteža. U VR-u linija postoji u tri dimenzije — ima težinu, pravac, prisustvo. Može da stoji u prostoriji. Može da prati čoveka ulicom. Za mene to nije tehnička činjenica već filozofska: zamišljeno je oduvek bilo stvarno — samo nam je nedostajao alat da ga postavimo tamo gde mu je mesto.
Obraćam se mitologiji, folkloru i istoriji ne iz nostalgije, već zato što drevne slike koje su do nas stigle kroz vekove sadrže posebnu gustinu značenja. U njima su kodirani strahovi, nade i iskustvo postojanja. Zanima me ono što preživljava, ono što biva sahranjeno i ono što odbija da ostane sahranjeno.